Krajem XIX. st., 2. srpnja 1898., u Cetinskoj krajini dogodio se jak potres. Najviše se osjetio u Turjacima, Košutama, Vojniću, Gardunu i Trilju. Posljedice potresa bile su tako jake da su se župljani triljske župe zavjetovali Gospi uvođenjem blagdana u znak zahvalnosti Bogu što ih je sačuvao od težega zla. Taj se blagdan slavi kao Gospa Petrovska, s obzirom da je svega 4 dana nakon blagdana Sv. Petra, koji se slavi 29. lipnja. U razornom potresu je život izgubilo troje malodobne djece iz Košuta, o čemu svjedoči zapis tadašnjeg župnika, koji je pronašao Ivan Žolo u župnim maticama: „2.7.1898. u 5 ipo ujutro od kamenja uzrokovanih potresom umrli Ante Klapež (1 godina) i Jozo Klapež (5 godina), dica Bariše i Ane r. Delonga i Anđa Dodig kći Bože i Pere Vudrak, dite od 4 godine“. Materijalna šteta je bila velika, o čemu svjedoči i nekoliko sačuvanih fotografija snimljenih od Komisije za utvrđivanje štete. U selu Vojnić, na Sablića strani, o razornom potresu i danas svjedoči zapis u kamenu iznad ulaznih vrata ruševne kamene kuće: „Potres na 2 serpnja G. 1898. sori ove kuće. S pomoći Boga i Frane J načini“.

Razrušene kuće u Košutama (Prcela), 1898. (Konzervatorski odjel u Splitu)
Razrušene kuće u Košutama (Prcela), 1898. (Konzervatorski odjel u Splitu)

Potres je nagnao i pučkog pjesnika Iliju Kutlešića-Bijadera iz Jabuke da u Splitu 1900. izda knjigu pjesama o tom događaju.

Evo što pjesnik pjeva o Košutama (str. 4-9):

Iz Jabuke, sela nevoljnoga,
U istoku polja Cetinskoga,
Brzo stigoh k Trilju malenomu,
Kod butiga k mostu gvozdenomu.

Eto t’ intra’ tu druga jednoga,
I on odi do Sinja biloga,
Iz Vedrina Antu Vukasova,
Kripila ga milost Isusova.

Ter se odtlen skupa uputismo
K Sinju bilom kako odredismo
Al kad bismo pod selo Košute
Eto t’ brat tad žalosti tute.

Prama dvorom Ante Kažimira,

Slušaj brate tuge i nemira,
Peta ura tad iz jutra biše,
I minuta nekoliko više.

Sunce žarko taman ogranilo
Sve Cetinsko polje obsinilo,
Eto t’ zemlja potrese se jako,
Priko odveć strašno, naopako.
Tako trešnja strahota bijaše
Da sve testa isprid nas pucaše
U igraše ka u vilam slama,
Regbi sad će učinit se jama.

Mi na nogam jedva ostadosmo,
Boga našeg ime zazivasmo,

Da zemljicu pod nami umiri,
Koja tad nas nemilo uzviri.

Dalje slijedi opis stradanja četrnaestogodišnje Anđe Dodig, koja je nakon što je izvađena iz ruševina, prema pjesniku Iliji, govorila ovako:

Nemoj mila plakati me nane
Ni u tuzi provoditi dane,
Jer je ovo Božja ruka dala,
Daklen čast mu i velika hvala.

Već ti uzmi oštre makazice,
Pak mi strizi prsta jagodice,
Što je stina pri stini pribila,
Kad je mene kula pritisnila.

Strizi nane, ako je moguće
Prste moje još za rane vruće,
Svakako mi već za radnju nisu
Jer mi vrlo satrveni svi su.

Al ja neznam učiniti drugo,
Teška moja i velika tugo,
Već u mojoj sadašnjoj bolesti,
Priklanjam se k Božijoj milosti.

Potom je Anđa preminula.

Preslik knjige Ilije Kutlešića-Bijadera o potresu 1898.
Preslik knjige Ilije Kutlešića-Bijadera o potresu 1898.

 

Razrušene kuće i natpis u Vojniću, 1898. (foto: I. Žolo)
Razrušene kuće i natpis u Vojniću, 1898. (foto: I. Žolo)

 

Molba sinjskog načelnika za pomoć, Sinj, 6. VII. 1898. (NAS, SM, Spisi 1898.)
Molba sinjskog načelnika za pomoć, Sinj, 6. VII. 1898. (NAS, SM, Spisi 1898.)

 

Tekst i fotografije preuzeti iz: Dukić, J., Dukić, V., Marić, M., Žolo, I. (ur.) (2017.) Mala povijest Košuta, Košute: Kulturno društvo Trilj, Župa Presvetog Srca Isusova, Košute.

Facebook Komentari