U vrijeme narodne dinastije, prostor Košuta bio je u sastavu Cetinske županije. Potom je prostor bio pod upravom hrvatskih velikaških rodova, od XIII. stoljeća kneza Domalda, kasnije Šubića, Nelepića, Talovaca i drugih. Uz tvrđave Sinj i Čačvinu, iz kojih se branilo stanovništvo, osobitu važnost imao je prijelaz u Brodariću.
Srednjovjekovno razdoblje na području Košuta slabo je poznato u literaturi. Razlog tome u prvom redu je odsustvo arheoloških iskopavanja, kao i krajnje neprofesionalan odnos mjerodavnih ustanova koje pokrivaju ili su pokrivale košučki prostor u arheološkom smislu. Kako do danas nije poduzeto niti jedno sustavno arheološko istraživanje, gotovo sve što je pronađeno rezultat je ili slučajnih otkrića ili zaštitnih istraživanja na nekom od lokaliteta.
Krajem sedamdesetih godina dvadesetoga stoljeća, prilikom izgradnje benzinske postaje na Biloj glavici, radnici su naišli na srednjovjekovnu nekropolu, koju je potom istraživao kustos Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika Nikola Jakšić. Rezultati, nažalost, do danas nisu objavljeni. Prema Anti Ivišiću, znamo da se radilo o ovećoj nekropoli s nekoliko desetaka grobova, čija je grobna arhitektura bila izrađena od muljike. Prema podatcima Ante Miloševića na tom lokalitetu već davne 1938. pronađen je par starohrvatskih naušnica, a u spomenutom istraživanju i jedan bizantski novac Romana III. Argira (1028.- 1034.). Spomenute nalaze Milošević datira u XI. stoljeće. Naušnice se nalaze u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, a zlatnik u Muzeju Cetinske krajine. Ovdje valja nadodati i podatak da su kod Delonginih kuća u Brodariću, u organizaciji Muzeja Cetinske krajine, prilikom kopanja kanala vodovodne mreže poduzeta zaštitna istraživanja. Rezultati istraživanja, također, nisu objavljeni.
Smatramo važnim nešto reći o vrlo poznatom zlatnom nakitu,
koji se datira u drugi dio VIII. stoljeća, a vezan je uz Košućane, u uvom slučaju uz potomke pok. Mate Dukića, čiji je djed Stipan bio brat don Nikole Dukića, prvog triljskog župnika i cetinskog dekana. Nakit su Matini potomci pronašli 17. travnja 1921. prilikom proširivanja obiteljske grobnice u triljskom groblju pored crkve sv. Jeronima, o čemu su obavijestili župnika don Pavla Matovca (1918. – 1924.). Župnik je o svemu obavijestio don Franu Bulića, koji je uskoro nakit otkupio i pohranio u Arheološki muzej u Splitu, gdje se i danas nalazi na vidnom mjestu. U grobu je pronađeno jedanaest zlatnih nakitnih predmeta: prsten, tri para grozdolikih naušnica, dva okrugla dugmeta, zlatnik bizantskog cara Konstantina V. Kopronima (743. – 775.) i niska od 24 perle.
Najvažniji lokalitet iz Kasnog srednjeg vijeka u Košutama nalazi se na prirodnom pjeskovitom uzvišenju zvanom Grebčine, oko 300 metara istočno od Džakulinih kuća. Kroz lokalitet prolazi cesta Sinj – Trilj. S desne strane ceste još se dobro vidi nekropola s oko tridesetak kamenih ploča i kamenom križinom. Kamene ploče su nepravilnih oblika, masivne, a položene su u tlo smjerom istok-zapad s manjim odstupanjem. Ni jedan spomenik nema ukrasa.
S lijeve strane ceste još donedavna se moglo vidjeti nešto drugačije grobove, sastavljene od kvadratičnih ploča od muljike. Ti grobovi su se pojavili prilikom proširivanja prostora, vjerojatno za nogostup, tijekom 1992. godine. Ni u jednom od grobova osim ostataka kostiju nije bilo drugih nalaza. Zbog urušavanja nasipa, grobovi su tijekom vremena uništeni.
I na ovom lokalitetu se pokazalo da mjerodavne ustanove nisu poduzele odgovarajuće mjere kako bi se sačuvali košućki spomenici.
Ovome treba pridodati i gotovo prepolovljen grob pronađen u Šemuši pokraj seoskog igrališta, te nekoliko grobova otkrivenih 1978. prigodom iskopa kanala za vodovod u zaseoku Žuro kod seoskog gumna. Svi grobovi bili su sastavljeni od kvadratičnih ploča od muljike. U njima osim pronađenih kostura (u Šemuši dva) nije bilo drugih nalaza.
Tekst i fotografije preuzeti iz: Marić, M., Dukić, J. (ur.) (2010.) Košute selo zaigrano, Košute: Kulturno društvo Trilj.