Krajem XIX. i početkom XX. st. velik broj Hrvata iz tadašnje Austro-Ugarske monarhije selio je u SAD i Kanadu. Razlozi su bili različiti, kako ekonomski, tako i politički, no uglavnom se radilo o muškarcima. Putovalo se brodovima, a svi brodovi su pristajali u luku na otoku Ellis Island pored New Yorka, južno od Manhattana. Od 1892. do 1954. godine preko 12 milijuna imigranata ušlo je u SAD kroz vrata Ellis Islanda, malog otočića u sjeni Kipa slobode, koji svoj naziv duguje Samuelu Ellisu, vlasniko tog otoka 1770-ih godina. Iz malog pješčanog otoka Ellis Island razvio se u prihvatilište za imigrante.
Među prvim useljenicima toga velikog vala naseljavanja američkog kontinenta bili su i Hrvati. Oni su zajedno s ostalim narodima, tada vlastitim izborom, zatražili državljanstvo Sjedinjenih Američkih Država. Pri ulasku u SAD morali su u tzv. Brodski manifest popuniti gotovo sve osobne podatke svakog pojedinca koji je odlučio kročiti na američko tlo. Tako su nastali beskonačni popisi useljenika koji se danas brižno čuvaju u muzeju pokraj Kipa slobode. Zahvaljujući njima danas je moguće saznati imena i prezimena putnika, njihovu dob, mjesto rođenja, boju puti, kose i očiju, zatim ime najbliže osobe koju su ostavili iza sebe u rodnom mjestu te ime i punu adresu osobe kod koje su namjeravali boraviti u SAD-u. Na popisima su sačuvana imena velikog broja Dalmatinaca, Sinjana, Triljana, pa i Košućana.
Prema podatcima koji su dostupni zabilježeno je 68 putovanja iz Košuta u SAD i to u razdoblju od 1906. do 1921. Više od pola tih putovanja dogodilo se u samo dvije godine, 1906. i 1907. Većinom su to bili muškarci u dobi od 16 do 46 godina. Dakle, mlada i zdrava radna snaga sposobna za rad u rudnicima i tvornicama. Osim muškaraca, iz Košuta su u SAD otputovale i dvije žene, Matija i Pera Apica. Jedna u dobi od 26, a druga u dobi od 24 godine, obje od oca Martina Apice. I Matija i Pera posjetile su sestru Ivanu Gusić u Chicagu, jedna u kolovozu 1912., a druga u travnju 1921. Nešto ranije, u ožujku 1910., k sestri je otišao i njihov brat, Grgo Apica.
Među prvima koji su se iz Košuta otisnuli na prekooceanski put, 14. siječnja 1906., bili su: Miško Kažimir (34) koji je išao kod rođaka Andrije Šušnjare, Marko Delić (24) koji je išao kod prijatelja Nikole Šušnjare, Jure Mateljan (44 ili 48?) za kojeg nema podatka o tome kod koga ide. Četvrti koji je s njima iz napuljske luke brodom Georgia krenuo na put bio je 18-godišnji Jozo Zubac.
Na popisu putnika nalaze se i prezimena: Apica, Bakić, Čatipović, Delić, Delonga, Dodig, Dukić, Ivišić, Knezović, Mateljan, Odrljin, Plazibat, Režić, Šipić, Zubac,Žuro. Sve to može se pronaći na internet adresi: http://www.ellisisland.org.
Iseljavanja Košućana nakon Drugoga svjetskog rata i u današnje vrijeme svakako bi trebalo temeljito istražiti.
Tekst i fotografije preuzeti iz: Dukić, J., Dukić, V., Marić, M., Žolo, I. (ur.) (2017.) Mala povijest Košuta, Košute: Kulturno društvo Trilj, Župa Presvetog Srca Isusova, Košute.