Naziv sela Košute, po svemu sudeći, dolazi od šumske životinje košute, ženke jelena.

Prvi poznati spomen sela Košute u obliku Kosswthy, nalazi se u dokumentu – darovnici ugarsko-hrvatskog kralja Matijaša Korvina, datiranoj 25. srpnja 1480. godine. Dokument je izdan u Budimu na latinskom jeziku. Prema njegovom tekstu kralj Matijaš primio je poljički kotar pod svoju upravu, a neke plemiće je obdario zemljama, od kojih se veći dio nalazio u Cetinskoj krajini. Među posjedima spominju se: »Ztwdenczy et Zwthyzele in districtu Chachwyna, Bythylychy, Rebach et Hrovatza, Kamenmozth, Kosswthy, Mochyla, Wedryne« te još neki drugi. Prema podatcima Šime Jurića, koji je svojim radovima zadužio Cetinsku krajinu, radi se o mjestima: Studenci, Zwthyzele (spominje se i u Domaldovoj darovnici iz 1210.) u kotaru Čačvina, Bitelić, Vrabač (vjerojatno kod Graba), Hrvace, Kamnemost, Košute, Močila i Vedrine.

Do XVIII. stoljeća naziv se mijenjao u Košut, Cossut te potom u Košute.

Naziv Košute u obliku "Cossute" na katastarskoj mapi iz 1832. godine.
Naziv Košute u obliku “Cossute” na katastarskoj mapi iz 1832. godine.

Carski mjernik i leksikograf, Padovanac Antonio Putti, koji je došao u Dalmaciju u svojstvu geometra prigodom austrijske katastarske premjere Dalmacije, dvadesetih i tridesetih godina 19. stoljeća, izradio je 1832. godine i katastarsku mapu Košuta, u kojoj je zabilježio naziv mjesta Cossute, kao i crkve svetog Mihovila košućkog (“Chiesa St. Michiele di Cosuta”).

Sveti Mihovil košućki ("Chiesa St. Michiele di Cosute") na katastarskoj mapi iz 1832. godine.
Sveti Mihovil košućki (“Chiesa St. Michiele di Cosute”) na katastarskoj mapi iz 1832. godine.

Fotografije: Žolo, I., (2017.), Košute na katastarskoj mapi carskog mjernika i leksikografa, Padovanca Antonia Puttia  iz 1832. godine, Košute.

Dio teksta preuzet iz: Marić, M., Dukić, J. (ur.) (2010.) Košute selo zaigrano, Košute: Kulturno društvo Trilj.